Dan nakon razočaravajućeg remija s Rosenborgom u prvom nastupu u sklopu ovogodišnje Lige prvaka svijet je obišla vijest o prekidu ljubavi između Josea Mourinha i nogometnog kluba Chelsea.
Jose Mourinho, temperamentni Portugalac, svakako je jedna od najkontroverznijih nogometnih ličnosti u novije doba. Genijalan strateg, trofejni trener i osoba čije su izjave redovito završavale na naslovnicama novina.
- "Zašto mislite da bih trebao biti ponosan što sam ovdje? Kad je Chelsea zadnji put bio prvak Engleske? Ja sam prošlog ljeta bio europski prvak! Tko bi tu sad trebao biti ponosan..." - rekao je Mourinho po dolasku na Stamford Bridge 2004. godine i novinari su odmah znali da imaju zlatnu koku s kojom će dosadne tiskovne konferencije postati novinarske poslastice.
Put do klupe najbogatijeg nogometnog kluba na svijetu išao je preko Sportinga, Porta i Barcelone, gdje je učio zanat kao prevoditelj Sira Bobbyja Robsona. Potom se vraća u Portugal gdje preuzima vođenje Benfice. No, trajalo je to samo nekoliko prvenstvenih kola. Nakon svađe s predsjednikom odlazi u Liriju koja sezonu završava na 5. mjestu prvenstvene ljestvice. Bio je to najbolji klupski uspjeh u povijesti. Iz tog vremena datira čuvena izjava:
- "Sporting, Benfica ili Porto. S bilo kojim od tih klubova bit ću prvak Europe" - rekao je Mourinho. Kocka je pala na Porto, a temperamentni stručnjak pretvorio je riječi u djela. Porto je osvojio titulu 2003. godine s 11 bodova prednosti pred Benficom. Otkrio je niz novih igrača. Uveo nove metode rada. Primjerice, nakon svakog bi treninga izvijestio javnost na službenim klupskim stranicama što se radilo taj dan.

Sukob

Šlag na tortu i ispunjenje obećanja stiglo je 2004. godine kada je Porto u finalu Lige prvaka svladao Deportivo i postao prvak Starog kontinenta.
Godina dana ranije Roman Arkadijevič Abramovič, novo lice u plejadi novopečanih ruskih bogatuna, osmislio je način kako da kupi ulaznicu u elitno britansko društvo nakon što se doselio u Englesku. A, došao je u Englesku jer mu je u Rusiji situacija postala prilično vruća. Neki od njegovih kompanjona u pljački stoljeća završili su u zatvoru, a neki su pobjegli iz Rusije glavom bez obzira. Novaca je, nakon što je stigao, imao u izobilju, no s novcima ili bez novaca za englesku aristokraciju bio je samo "dotepenec", nedostajala mu je prava stvar. Pronašao ju je u kupovini nogometnog kluba Chelsea, kluba bogate tradicije koji je čekao naslov prvaka Engleske već gotovo pola stoljeća.
Abramovičev izbor za klupu svoje skupocjene igračke bio je Jose Mourinho. Izbor ga je koštao 4.2 milijuna funti po sezoni. I nije pogriješio. U klupsku riznicu počeli su se slijevati trofeji. Dva naslova prvaka, dva Liga kupa i jedan FA kup. Nedostajao je samo najveći klupski naslov – Liga prvaka.
Dvije godine odnosi gazde i trenera bili su na zavidnom nivou. Ipak, karika koja je nedostajala bio je trofej Lige prvaka. U sve tri europske sezone s Portugalcem na klupi Chelsea je ispadao od kasnijih finalista natjecanja. Prvi put izgubili su od Liverpoola. U prvoj utakmici bilo je 0:0, a u uzvratu su Redsi osigurali finale golom Luisa Garcie u 4. minuti utakmice. Sezonu kasnije za družinu iz Londona kobna je bila Barcelona u osmini finala, dok su prošle sezone također ispali u polufinalu od Liverpoola.