Piše Ozren Podnar

Više od 13 godina hrvatska se seniorska reprezentacija natječe u kvalifikacijama za dva najveća svjetska nogometna natjecanja, Europsko i Svjetsko prvenstvo. Od šest dosad završenih kvalifikacijskih ciklusa, počevši od onog za Euro 1996. u Engleskoj, zaključujući s Mundialom 2006. u Njemačkoj, Vatreni su se pet puta plasirali na završni turnir, a jednom im je nedostajao doslovce jedan gol za taj podvig.

U prvim kvalifikacijama, pod vodstvom Miroslava Blaževića, osvojili smo prvo mjesto u skupini s tadašnjim svjetskim doprvacima Italijom, koju smo svladali s 2:1 u Palermu, no dalje smo išli i mi i Azzurri, dok je Ukrajina ostala "kratka".

U borbama za SP 1998. namučili smo se više od očekivanog, odigravši samo neriješeno kod kuće s Danskom, Grčkom i Slovenijom. No, pobjede u Solunu i Ljubljani bile su dovoljne za drugo mjesto, jer je Danska odoljela Grčkoj u Ateni i održala nas u igri. U dodatnim kvalifikacijama svladali smo Ukrajinu s 2:0 i 1:1, otišli u Francusku i ušli u povijest!

Jedini dosadašnji kiks Vatrenima su bile kvalifikacije za Euro 2000., koje su počele porazom s 0:2 u Dublinu. Ipak, serijom pozitivnih rezultata uspjeli smo zadržati izglede sve do zadnje utakmice s Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom) u Zagrebu.
Susret pun preokreta završio je s 2:2, što je ispred nas gurnulo i Jugoslaviju i Irsku, mada bi nam i minimalna pobjeda bila donijela prvo mjesto i plasman na Europsko prvenstvo.

Na stazu uspjeha Hrvatska se vratila u idućim kvalifikacijama, koje je unatoč klimavom početku okončala neporažena ispred Belgije i Škotske, kad je kormilo preuzeo Mirko Jozić. Legendaran je bio pogodak Bokšića 15 minuta prije kraja zadnjeg dvoboja s Belgijcima.

Drama u Ljubljani

Dramatične su bile kvalifikacije za Euro 2004. pod vodstvom Otta Barića, započete neriješenim u Osijeku protiv Estonije te porazu s 0:2 u Sofiji. No, pravovremeno uvođenje u Monacu "otkrivenog" Dade Prše i opći porast forme momčadi omogućio je Hrvatskoj drugo mjesto ispred Belgije, a iza Bugarske. U dodatnim kvalifikacijama teškom smo mukom svladali Sloveniju s 1:1 u Zagrebu i 1:0 u Ljubljani.

Vrhunski je Hrvatska odradila izlučne borbe za Mundial u Njemačkoj, iako je novi izbornik Zlatko Kranjčar bio žestoko osporavan zbog mnogo čega, a osobito zbog forsiranja sina Nike. Ipak, sedam pobjeda, uključujući dvije protiv Švedske te sjajnih 3:1 u Bugarskoj, bio je učinak vrijedan hvale.

Slaven Bilić je preuzeo dirigentsku palicu od Kranjčara nakon taktičko i kondicijski promašenog nastupa u Njemačkoj te je od svog debija u Livornu protiv Italije do duela s Izraelom u Zagrebu nanizao silne uspjehe obogaćene dopadljivom igrom.
Osobito je velike partije Hrvatska pružila kod kuće protiv Engleske (2:0) i Rusije (nesretnih 0:0), a u veliku se europsku zvijezdu prometnuo Eduardo da Silva pogocima u većini važnih utakmica.