Piše Vladimir Zrinjski

Naslovnice su britanskih medija bile pune hvale: "Osmijeh osvajača kupa sve govori", "Zlatni Juande donosi dodir fortune", "Ramos brzo osvojio Spurse"... Povijesna pobjeda Tottenhama u finalu engleskog Carling Cupa protiv favoriziranog Chelseaja španjolskog je trenera Juandea Ramosa učinila sinonimom za uspjeh.
„Stručnjak za kup-natjecanja“, kako su mu u Španjolskoj tepali nakon što je sa Sevillom u 15 mjeseci osvojio čak pet trofeja, još je jednom potvrdio status vrhunskog trenera, koji je stekao godinama marljivog rada i ozbiljnog pristupa poslu.
Igračka karijera Juandea Ramosa nije jedna od onih koja će ući u zlatne knjige i prepričavati se kroz generacije nogometnih zaljubljenika. Igrao je na mjestu veznog igrača, uglavnom u slabije poznatim klubovima, a karijeru završio neuobičajeno brzo; povukao se s 28 godina, nakon što mu problemi s ozljedama koljena više nisu dopuštali maksimalnu angažiranost na terenu.

Cruyffova preporuka

No, njegova je trenerska karijera krenula u sasvim drugom smjeru. Nakon što je tri sezone pekao zanat u klubovima kao što su Alcoyano, Levante i Logrones, s kojim je dogurao i do prve lige, stigla je prva veća prilika za dokazivanje. Tadašnji trener Barcelone Johan Cruyff pozvao ga je da mu bude asistent i preuzme vođenje 'B' momčadi Barcelone. Iako se Ramos na toj poziciji zadržao tek jednu sezonu, dijelom i zbog neslaganja s nekim igračima, Cruyffove pohvale da se radi o treneru velikih kapaciteta učinile su ga zanimljivim mnogim klubovima.