Nogomet - magazin - Drugi Mancini

Drugi Mancini

Trenutno su na Apeninskom poluotoku u modi dva Mancinija. Jedan je trener lidera prvenstva i odaziva se na ime Roberto, dok je drugi, Brazilac Alessandro Amantino, u vrhunskoj formi i najbolji pojedinac u redovima Rome, jedinog Interovog konkurenta za scudetto.
Imena nisu jedina poveznica između njih dvojice. Naime, kada je Brazilac stigao u Vječni Grad 2003. godine među navijačima je proširen trač da si je ovaj nadjenuo nogometno ime po Robertu. To zapravo i nije čudno s obzirom na to da Brazilci prate međunarodni nogomet, a stariji Mancini bio je svjetska klasa. U cijeloj priči nezgodan je tek jedan detalj. Roberto je svoje zvjezdane trenutke prolazio u Laziju, najvećem Rominom rivalu.

U mladosti je nastupao za Atletico Mineiro, a transfer u Romu ostvario je zahvaljujući oštrom oku Franca Baldinija, tehničkog direktora talijanskog kluba. Naravno, kako to već obično biva s talentima koji nemaju status zvijezde u domicilnim zemljama, Amantino odlazi na posudbu u Veneziju koja je tada bila član B lige. Nije to bila epizoda u karijeri koju će pamtiti. U 11 utakmica samo je jednom zatresao mrežu protivnika, a često su ga označavali najslabijom karikom momčadi. Prevarili bismo se zaključujući da je to bilo zbog nedostatka njegova znanja. Slabe igre bilo su isključivo plod kašnjenja u prilagodbi sustavu igre.

Da ne bude sve izgubljeno pobrinuo se stari lisac Fabio Capello, tadašnji trener Rome, koji ga vraća sa posudbe i nudi mu u sezoni 2003/2004 priliku da pokaže je li sposoban za vrhunski nogomet. Naravno, sve se dalje odvijalo po već viđenom scenariju. Mancini je priliku objeručke prihvatio i iskoristio na najbolji mogući način. U toj sezoni je 33 puta nastupio za Romu, zabivši pri tome 8 pogodaka. Konačna zadovoljština i pomirenje s ultrasima stiglo je u derbiju protiv Lazija, kada je spektakularnim pogotkom odlučio pobjednika.
Kasnije je priznao da je njegova najveća pobjeda bila što je uspješno na desnom boku (doduše, u ofenzivnijoj ulozi) nadomjestio legendarnog sunarodnjaka Cafua koji je Olimpijski stadion u Rimu zamijenio San Sirom, odnosno dres Rome onim Milanovim crveno-crnim.

Izdanja

Banneri