Piše Carlos Alonso

Sasvim prosječnim igrama tijekom cijelog prvenstva, uz samo nekoliko partija vrijednih divljenja, Real Madrid je obranio naslov prvaka s nevjerojatnom lakoćom. I kad bi igrao slabo, skupljao je bodove manirom kakve talijanske momčadi, kojoj je rezultat na prvom mjestu. Preporođeni Raul (17 golova u 34 kola, koliko i u prethodne dvije i pol sezone!) i izvanredni Iker Casillas bili su, uz tek korektan doprinos ostatka momčadi, dovoljni za 31. titulu.

Taj je uspjeh ujedno prebrisao razočaranje zbog neugodnih posrtaja na svim drugim poljima: zapanjujuće zvuči da je Real s po dva poraza izgubio i španjolski superkup (0:1 i 3:5) od Seville, ispao iz Kraljeva kupa (1:2 i 0:1) od Mallorce te iz Lige prvaka od Rome (1:2 i 1:2). Jasan pokazatelj koliko je klimava bila forma bijelih, ove sezone pod vodstvom ciničnog Bernda Schustera.

Ipak, dok Barcelona (ili Valencia ili Atletico) moraju igrati fantastično da bi se okitili naslovom, Realu to uspijeva i kad ne prikazuje ništa posebno. Dakako, tu su i suci, tradicionalni saveznici madridskog kluba. Barcelonski je dnevnik Sport izračunao da je bilanca pogrešaka ukupno 15 bodova u korist Reala.

Barca je imala prilike izbiti na vrh i unatoč sudačkim pogreškama. Nakon 25 kola, njen je zaostatak za Realom iznosio samo dva boda, no u idućih devet kola Rijkaardov je sastav pobijedio samo jednom i osvojio sedam od 27 bodova. Real je pak dobio šest susreta i povećao prednost s dva na 14 bodova.
Krajem sezone, Barca je pred naletom Villarreala ispustila čak i drugo mjesto te u izjednačenoj borbi pokleknula pred Manchester Unitedom u Ligi prvaka. Sad više nije bilo dileme: osmi uzastopni neuspjeh u raznim natjecanjima zapečatio je Rijkaardov odlazak svršetkom sezone.