Piše Ozren Podnar

Argentina je velika nogometna nacija, u to nema dvojbe. Iako je na proteklim Svjetskim prvenstvima donekle podbacila, ne ušavši ni u polufinale usprkos izvanrednim momčadima s kojima je pristigla, sve je nadoknadila na olimpijskim turnirima.
U Beijingu je ekipa predvođena Messijem i Agüerom u napadu te Riquelmeom i Mascheranom u vezi pobijedila u svih šest utakmica, tri u grupi i tri u nokaut fazi, te obranila zlato osvojeno u Ateni. Na cijelom je turniru momčad Sergija Batiste postigla 11, a primila samo dva gola. Najbolju je partiju pružila u polufinalu protiv Brazila, kojeg je porazila s 3:0 uz dva pogotka nadahnutog Sergija Agüera. Najviše je drame bilo u četvrtfinalu protiv Nizozemske, koja je pala tek u produžetku.

Finalna je pobjeda,  teško izvojevana protiv Nigerije (1:0, strijelac Benficin 20-godišnjak Angel Di Maria), bila vrlo slatka, jer je njome ostvaren revanš za poraz iz 1996. Tada je u Atlanti Nigerija nadjačala Argentinu s 3:2 i osvojila zlato s vjerojatno najboljom selekcijom u povijesti Zelenih orlova. Ovogodišnje je finale bilo znatno manje spektakularno, a odlučio ga je Di Marijin lob na dubinsko dodavanje Lea Messija.
Zanimljiva se paralela može povući između dva dvoboja Argentine i Nigerije s dvobojima Argentine i Zapadne Njemačke u finalima Svjetskih prvenstava 1986. i 1990. Tada je prvo finale dobila Argentina s 3:2, a drugo izgubila s 0:1. Sada se obrnutim redoslijedom i izvrnutim rezultatima ona revanširala svojim "krvnicima". Ovo je 18. veliki naslov argentinske reprezentacije, koja u zbirci ima dva Mundiala (1978. i 1986.), 14 Južnoameričkih prvenstava i sada dva