Proljeće donosi novu nadu

Pripremili Vladimir Zrinjski i Ozren Podnar

Nogometna reprezentacija, veliki ponos hrvatskog sporta, nastavit će borbu za plasman na svoje četvrto uzastopno Svjetsko prvenstvo 1. travnja u gostima kod Andorre. Nadamo se da neće biti nikakvih šala na taj dan, jer ta će utakmica vjerojatno biti i posljednji lagan zalogaj Vatrenima. I utakmice s Bjelorusijom kod kuće i u dalekom Kazahstanu bit će teže od gostovanja u Andorri, a da o drugim susretima ne pričamo.
Isti dan kad će se Bilićevi momci nadmetati u maloj kneževini, naši glavni suparnici, Engleska i Ukrajina, nadigravat će se u Londonu. Tu će predstavu naši navijači pratiti s više pozornosti, jer će o tom rezultatu uvelike ovisiti i daljnje hrvatske ambicije.
Optimisti kažu da bi nam 1. travnja odgovarala pobjeda Ukrajine, jer bismo u tom slučaju još mogli dostići i Englesku. Umjerenjaci vele da je bolje da pobijedi Engleska, koja nam je realno nedostižna, dok se drugog mjesta i dodatnih kvalifikacija još možemo domoći. Pesimisti se najviše pribojavaju neriješenog, koje bi i Engleskoj i Ukrajini dalo odlične izglede da završe natjecanje ispred Vatrenih.



Tko su hrvatski protivnici

Stručnjaci Nogometa suglasni su s onim prvima pa će navijati za Englesku, smatrajući da jedini put do Južne Afrike vodi preko drugog mjesta, a ispred Ukrajine. S našim slavenskim suparnicima susrest ćemo se u idućoj utakmici 6. lipnja, a sve osim tri boda gurnulo bi nas u ponor beznađa. No, pobjeda nad Ukrajincima, uz njihov poraz u Londonu, stavila bi nas u nadmoćan položaj i u ovisnost o vlastitim rezultatima do kraja kvalifikacija.
A "neprijatelja" imamo na pretek: prvo, Ukrajina je jedan od najtežih protivnika kojeg smo mogli izvući, jer radi se o domaćinu idućeg Eura, koji bi po prirodi stvari mogao biti favoriziran da bi se u toj zemlji stvorilo optimalno ozračje. U povijesti Eura, samo su dvaput organizatori propustili izboriti nastup na prethodnom Svjetskom prvenstvu, što je pokazatelj da "moćnici" malo toga prepuštaju slučajnosti.
Potom, raspored u 6. skupini kao da je smišljen da zagorča život hrvatskoj reprezentaciji. Nepovoljno je već što smo s Engleskom u Zagrebu igrali na početku, u rujnu, kad još naši rivali nisu bili dovoljno umorni od brojnih obaveza u Premier Ligi i europskim kupovima.
Neshvatljivo, naši su pregovarači dopustili da se i revanš igra u rujnu! Još lošije, s opasnom Bjelorusijom susrećemo se u Minsku usred kolovoza, kad će naši reprezentativci biti izvan natjecateljske forme, a Bjelorusi u punom ligaškom pogonu. Naposljetku, Ukrajinci Bjeloruse posjećuju nakon Hrvata, a "točku na i" stavlja termin utakmice Ukrajine i Engleske u predzadnjem kolu. Do tada bi Capellova četa već mogla biti sigurna za prvo mjesto pa bi toj obavezi mogla pristupiti s manje motiva. Obrnuto, dečki koje vodi Aleksej Mihajličenko vjerojatno će još imati izgleda za prestizanje Hrvatske pa će odigrati u punoj ratničkoj spremi.



Što priželjkujemo?

Jedino na što se Hrvatska može osloniti jest njena veća kvaliteta od Ukrajinaca i povratnik u redove zdravih, Eduardo da Silva! Nadajmo se da nas nesreće neće šibati kao zadnjih godina, kad je Ivan Klasnić teško obolio na bubrege, a Eduardo i Niko Kranjčar trpjeli ozljede krivnjom grubijana iz Premier Lige!
U idućim se utakmicama nadamo sljedećim ishodima, iako znamo da je u Kazahstanu bilo što osim pobjede Engleske čudo poput susret s izvanzemaljcima u robnoj kući!