Piše Carlos Alonso

Zašto je španjolski el clasico između Reala i Barcelone jedna od najznačajnijih nogometnih svečanosti na planetu? Svake godine to doznaju milijuni mladih koji prvi puta dođu u priliku osjetiti strast koju isijava, kao i kvalitetu igraća koji sudjeluju u njemu.
Zadnji je derbi donio veliku radost desecima milijuna navijala Barcelone, koji su se radovali povijesnoj pobjedi od 6:2 na Santiago Bernabeuu. Iako joj ovo nije najuvjerljiviji trijumf protiv madridskih bijelih, nikad ranije nije Barca zabila Realu šesticu na njegovom terenu pa će ovaj ishod postati legendaran kao i glasovitih 5:0
iz veljaće 1974., kad su plavo-crvene majice nosili Johan Cruyff, Juan Manuel Asensi, Carles Rexach i Hugo Sotil, a momèadi s klupe upravljao Nizozemac Rinus Michels.

Još dvije velike pobjede koje navijaći Katalonaca rado pamte su 3:0 iz 1984. u eri Terryja Venablesa te 3:0 iz jeseni 2005., kad je velebnu partiju odigrao Ronaldinho, ispračen ovacijama punog Bernabeua.
Osvajanje Madrida 2. svibnja 2009. osobito je važno za ljubitelje Barce, jer je u mjesecima koji su prethodili tom dvoboju Real nizao upravo zapanjujuće rezultate: od 18 ligaških utakmica dobio je 17 i remizirao samo jednu, kod kuće s Atleticom. Zaostatak od 12 bodova od sredine prosinca sveo je na četiri koncem travnja i uèinio završnicu sezone upravo dramatićnom.

Takav je slijed događaja naveo mnoge u Španjolskoj da se prisjeti kako su stvari završile prošla dva puta kad je Barcelona bila u trci za tri titule:1985/86 i 1995/96.

Prije 23 godine, pod spomenutim Venablesom, Barca je zaostala u prvenstvu već u ožujku, ali je početkom svibnja pred sobom imala dva finala, naizgled jedno "lakše" od drugog: u Kraljevom kupu protiv Zaragoze i u Kupu prvaka protiv Steaue i to praktično na svome terenu, u Sevilli.