Tužan oproštaj Milanovog Il Capitana Ispis

Posljednje kolo ovosezonskog izdanja Serie A ujedno je značilo i oproštaj trojice nogometaša koji su obilježili najvažniju sporednu stvar na svijetu na prelasku između dva stoljeća. Pavel Nedved, Luis Figo i Paolo Maldini odlučili su s posljednjim zviždukom Serie A objesiti kopačke o klin.
Najdugovječnijom i najbogatijom karijerom može se pohvaliti kapetan Milana. Maldini je odigrao više od devet stotina utakmica za Milan (647 u prvenstvu) u karijeri koja je trajala četvrt stoljeća. Podatak koji izaziva strahopoštovanje. Dvadeset pet godina igrati nogomet na vrhunskoj razini, kakva se jedino priznaje u instituciji poput Milana, očito nije bilo dovoljno za skupinu navijača, koja je upropastila oproštaj kapetana od San Sira.
Nakon utakmice s Romom, Maldini je izviždan od dijela navijača koji su razvili transparent na kojem je bila preslika dresa Milana s brojem 6 i porukom: "Samo je jedan kapetan. Baresi". Nije to bila jedina poruka nogometašu koji je sudjelovao u svim velikim Milanovim uspjesima.

Naravno, takav stav najžešćih navijača AC Milana, a kome je razlog Maldinijeva izjava nakon finala Lige prvaka u Istanbulu kada je navijače nazvao plaćenicima i klošarima, izazvala je oštru reakciju kapetana.
- Zašto su pokvarili moju proslavu!? – pitao se Maldini nakon utakmice, ne mogavši sakriti razočaranje postupkom navijača kluba u kojem je proveo cijelu karijeru.
- Nikada se nisam družio s njima zato što nisam htio da me sude po tome već po igrama na travnjaku – rekao je Maldini, koji je ironično zapljeskao navijačima i prije napuštanja travnjaka glasno uzviknuo kako je ponosan što nije jedan od njih. Zasmetalo je Maldiniju što u klubu nitko nije našao shodnim da stane na njegovu stranu.
- Smeta mi to. Nitko nije zauzeo stav. Niti predsjednik niti direktor – tužnim je glasom zborio čovjek koji je debitirao za Milan davne 1985. godine u utakmici s Udineseom. Zamijenio je Sergija Battistinija i bio je to jedini njegov nastup za Milan te sezone. Međutim, u idućem prvenstvu postao je regularan član početnih 11 u kojima se zadržao iduće 24 godine.

Upravo zbog tih silnih godina teško je nabrojati sve zvjezdane trenutke rekordera po nastupima u Serie A. U mladoj reprezentaciji debitirao je 1986. godine pod dirigentskom palicom oca Cesarea. Dvije godine kasnije upisao je prvi nastup za Azzurre u prijateljskom dvoboju s Jugoslavijom (1:1). S reprezentacijom je igrao finale SP-a 2004. u Americi, a na istome turniru izabran je u momčad prvenstva. Točno 32 godine nakon što je isto pošlo za rukom njegovu ocu. Jedini trofej koji mu nedostaje jest onaj na reprezentativnom planu. Nikada Maldini nije osvojio trofej s nacionalnom momčadi. Najbliži tome bio je u finalu Eura 2000., ali tada je Francuska odnijela pobjedu u produžetku. Dvije godine kasnije oprostio se od momčadi za koju je nastupio u 126 navrata. Iako ga je izbornik Marcello Lippi htio zvati na prijateljsku utakmicu sa Sjevernom Irskom 2009. godine, gdje bi mu Savez priredio oproštaj kakav dolikuje, Maldini je odbio poziv.

 

Banneri