Piše Ozren Podnar

Najarogantniji nogometni menadžer svijeta, Španjolac Florentino Perez, opet je dospio na čelo Real Madrida s još ambicioznijim planom od onog s kojim je baratao u svom prvom mandatu: stvaranje najveće momčad svih vremena!
Megalomanski nastrojeni tip uspio je uvjeriti neke od vodećih domaćih banaka da mu udijele ogromne kredite radi financiranja serije rekordnih pojačanja. Do zaključenja broja Real je otkupio ugovore Kake iz Milana, Ronalda iz Manchester Uniteda te Albiola iz Valencije, a to sigurno nije kraj popisa pojačanja.

Kao i uvijek kad s radi o svrstavanju za ili protiv određenih koncepcija izgradnje momčadi, simpatije Nogometa na strani su onih koji stvaraju vlastite igrače, a ne onih koji kupuju gotove proizvode i to zahvaljujući odličnim vezama s financijskim i političkim moćnicima. Priželjkujemo, stoga, da Perezova bahata avantura završi potpunim kolapsom Reala kao kluba i njegovim osobnim, iako strahujemo da se stvari neće odvijati baš tako, jer ovaj klub prema analizi agencije Deloitte ostvaruje godišnji prihod od 276 milijuna eura.

I kad je financijski vrlo loše stajao, Realov opstanak nije dolazio u pitanje. Sredinom prošlog desetljeća vukao je 500 milijuna maraka duga, više od ijednog nogometnog kluba na svijetu. Tadašnjeg trenera Barcelona, gurua i učitelja Johana Cruyffa, pitali su može li Real Madrid propasti.
- Pokušajte zamisliti likvidaciju Real Madrida. Ne možete, zar ne? Onda znate i odgovor na svoje pitanje – rekao im je Nizozemac.


Moć jača od talenta

Građevinski tajkun Perez je prvi puta došao na vlast u Realu u srpnju 2000. kad je državom vladala konzervativna desničarska stranka Partido Popular (PP), čiji je on bio član i čiji je predsjednik i tadašnji premijer Jose Maria Aznar bio njegov prijatelj. Realov je dug tada iznosio oko 550 milijuna maraka (270 milijuna današnjih eura), no Perez i politički čelnici imali su neobično lukav plan:
Real će prodati gradu svoje pomoćne terene (koje je 40 godina ranije dobio od tog istog grada!) po fantastičnoj cijeni, koja će biti dovoljna za pokrivanje duga i još za par skupocjenih pojačanja. Taj je posao finaliziran u travnju 2001., devet mjeseci nakon što je Perez stupio na vlast još jednom perverzijom: nagovorio je kapetana Barcelone, Luisa Figa (zapravo njegovog menadžera) da potpiše pristanak na transfer u Real u slučaju da Perez pobijedi na predsjedničkim izborima.

Uoči izbora, Perez je trijumfalno medijima priopćio da ima Figovo zakonski valjano jamstvo za dolazak u Real te poručio glasačima, klupskim članovima, da ga izaberu. Sretni što mogu poniziti Barcelonu, glasači su se masovno opredijelili za Pereza, odbacivši dotadašnjeg predsjednika Lorenza Sanza, iako je pod njegovim vodstvom momčad zapravo bila uspješnija no što će biti pod novim gazdom.
Figo je kasnije rekao da je njegov menadžer stavio potpis na predugovor s Perezom zato što je cijelu priču smatrao blefom, ne vjerujući da bi ovaj ikad mogao postati predsjednikom Reala. No, s Figom je Real 2001. osvojio državno prvenstvo, a veliki je vođa krenuo u nove trgovačke pothvate. Za oko mu je zapeo Zinedine Zidane, dvostruka europska Zlatna lopta. Juventus je bio tvrd pregovarač pa je Real za Zizoua iskrcao rekordnih 70 milijuna eura, nakon čega je Perez sebi svojstvenom bahatošću rekao: "Neki su igrači rođeni da zaigraju u Realu, Zidane je jedan od njih..."