Odigravši i velebnu sezonu za Bolton, s 35 nastupa od početka i 11 golova, Nicolas Anelka je opet postao tražena roba za najveće: France Football objavio je da se za Anelku zanima Barcelona, koja planira prodati Gudjohnsena i Ezquerra i osvježiti navalu s moćnim brzancem. Prema francuskoj reviji, napadač Boltona "ima ponudu od velikog španjolskog kluba, koji nije Real Madrid."
Anelka je, naravno, igrao u Realu. Kad ga je ovaj 1999. za 33 milijuna eura dovodio iz Arsenala, jedan je španjolski novinar napisao: "Genijalan potez Lorenza Sanza. Anelka je nešto kao Ronaldo, samo što ima bolju tehniku." Čovjek nije pričao gluposti. Tako se barem činilo. Momak je dugim korakom, brzinom i prodornošću uistinu podsjećao na veličanstvenog Brazilca.
Godinu dana kasnije, nakon što je Anelka odigrao dvije-tri dobre utakmice, madridski je klub bio sretan što ga se može riješiti i utrpati ga matičnom Paris SG-u. U Madridu su ga zapamtili po dva gola Bayernu u polufinalu Lige prvaka no mnogo više po neobičnoj osobnosti (tri mjeseca nakon dolaska u Real izjavio je da napušta nogomet), otkopčanim šlicem, beskonačnim razgovorima na mobitel, ovisnošću u Play Stationu i najvišoj globi u povijesti Reala: zbog trodnevnog nedolaska na trening zaradio je 50.000 dolara kazne i 45 dana suspenzije.
"Da smo mogli zamisliti kakav je, ne bismo ga angažirali, nismo mazohisti", primijetio je tadašnji potpredsjednik Jaime Ussia.
Po povratku u PSG, Anelka nije bio slab, no nijednom došao blizu sjaju kojim je blistao 1998/99 u Arsenalu, kada se proslavio. Trener Luis Fernandez maštao je o tome da ukloni igrača koji je stagnirao, ali se ipak ponašao kao umišljena veličina.
Na PSG-ovu sreću, Liverpool se sjećao Anelkinih izdanja iz 1999. pa se mladić u siječnju 2002. našao na Anfieldu, no tamo se zadržao nepunih šest mjeseci.
Kad je objavljeno da Anelka prelazi iz Liverpoola u Manchester City, iz Francuske se oglasio Fernandez: "Ostvaruje se moja prognoza. Svake godine Anelka prelazi u slabiji klub. Na kraju će završiti u Calaisu."